Uskraina

    Za lasami‑ŭzhorami,
    Za sivymi zorami
    Jahadaj niaśpiełaju
    Śpić kraina biełaja.
    Z poŭniaj raźminułasia,
    Chmaraj zaharnułasia,
    Hołas pachavaŭšaja,
    Voli nie paznaŭšaja.
    A była šlachietnaju,
    Honaram admietnaja,
    Mocnaja i volnaja,
    Da navuki zdolnaja.

U 2007 h., hodzie 125‑hodździa Kupały i Kołasa, «NN» štonumar drukuje tvory biełaruskich paetaŭ. U raniejšych numarach pabačyli śviet tvory Hienadzia Buraŭkina, Andrusia Chrapavickaha, Jurasia Paciupy, Michała Aniempadystava, Siarhieja Pryłuckaha, Siarhieja Sysa, Alesia Makracova dy inšych aŭtaraŭ. Čakajem Vašych tvoraŭ.

    Našaj uskraina była!
    Abłoki honie viecier‑hun,
    Zabyŭsia jon, što jość Piarun,
    Zabyŭsia, što čakaje nas
    Surmy praciahły śpieŭny čas.
    Moj syn maŭčyć,
    maŭču i ja:
    Navokał skroź — kalonija.
    Kaleje ŭ studzieńskaj vadzie
    Piarścionak zhublenych nadziej.

Kalevała

    U biełaj krainie zaleva —
    Nia bliśnie ni sprava, ni źleva.
    Takaja voś Kalevała —
    Nas mała, nas mała, nas mała.
    Doždž idzie i čas idzie
    Ŭ našym biełym horadzie.
    Cikuje hadzińnika voka
    Za ŭsim, što viruje navokał.
    I jak by ty nas ni šukała —
    Nas mała, nas mała, nas mała.
    Doždž idzie i čas idzie
    Ŭ našym biełym horadzie.
    Čakaju tajemnaha znaku
    Nibyta hałoŭny arakuł,
    Kab recham litańnie źnikała —
    Nas mała, nas mała, nas mała.
    Doždž idzie i čas idzie
    Ŭ našym biełym horadzie.
    Doždž skončycca abaviazkova,
    Viasiołki zaźziaje padkova.
    Takaja voś, brat, Kalevała —
    Nas šmat, dzie zdavałasia mała,
    Nas šmat, dzie zdavałasia mała,
    Nas šmat, dzie zdavałasia mała.
    Nas šmat…
    Doždž idzie i čas idzie
    Ŭ našym biełym horadzie.
Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0