«Ja aficyjna papiaredžana, što na nastupny navučalny hod sa mnoj nie budzie zaklučany kantrakt. Nie mahu skazać, što ŭžo vielmi zasmučanaja. Sistema adukacyi ŭ krainie takaja, što pracavać na ideałohiju, a nie viedy i prafiesijny i navukovy rost studentaŭ, stanovicca ŭsio ciažej i ciažej»,— napisała Valancina Alinievič na svajoj staroncy ŭ sacyjalnaj sietcy Facebook.
«Zarpłata ŭ dacenta, kandydata ekanamičnych navuk z maksimalnym stažam składaje ŭsiaho 3,5 — 4 młn.bieł.rub. Heta na ŭzroŭni prybiralščycy ŭ mietro ci Karonie», — adznačaje Alinievič.
«Ale praca mianie ratavała, dapamahała mnie vystajać. Ahidnaść situacyi ŭ tym, što apošnija paŭtara miesiaca suprać mianie pačałosia sapraŭdnaje ckavańnie.Pryčym majo vyšejšaje kiraŭnictva, całkam adkryta zajaŭlała, što pastupiŭ zahad vyšej, što analizujecca i ŭvažliva čytajecca ŭsio, što publikujecca na sajtach i ŭ druku (bačycie, jakim vy karystajeciesia pośpiecham) i toje, što ŭ ich samich da mianie pretenzij da majoj pracy niama»
«Pačałosia z ultymatumu: abo maja pazicyja ŭ dačynieńni da majho syna ci praca. Vybar byŭ taki niedarečny, što ja zaśmiajałasia ŭ tvar. Zatym byli sproby ŭžo z boku rektara BDEU Šymava V.M. mirna razrulić situacyju.Urešcie pačalisia ŭžo surjoznyja vajskovyja dziejańni z boku dekana fakulteta mieniedžmientu Simchovič, kiraŭnika centra kadravaj i pravavoj palityki Łahuta».
«Pracavać nie davali, prychodzili prosta ŭ studenckija aŭdytoryi, nie saromiejučysia nikoha.Situacyja da śmiešnaha nahadvała situacyju z maim synam — i dakarali, i chvalili, i ŭvieś čas patrabavali niešta padpisać: niejkija tłumačalnyja, akty, potym sprabavali abviaścić mianie złosnym parušalnikam i ŭ rešcie rešt abviaścili pra zvalnieńnie».
«Ja b užo daŭno zvolniłasia sama, ale mnie chaciełasia, kab ludzi, jakija vyrašajuć, jak im zdajecca, moj los sami ŭziali na siabie maralnuju adkaznaść za toje, što adbyvajecca.
U ich taksama jość maci, žonki, dzieci, unuki. Što jany buduć dumać pra tych ludziej, jakija padniali ruku na samaje śviatoje, na Maci! Niekatoryja kazali, što heta — čysta techničnaje rašeńnie, inšyja — što im zahadali i jany nie mahli nie vykanać zahad. Heta ŭžo było ŭ historyi. Ci nie praŭda? Nu što ž žyćcio rasstavić usio na svaje miescy. Ciapier im žyć sa svaim maralnym vybaram. A ludzi ŭ čornych maskach, jakija dyktavali svaje ŭmovy ubielenym sivinoj prafiesaram i dacentam, znoŭ zastalisia za kadram».