Kaliści na pačatku 90-ch ja razmaŭlaŭ sa svaim adnakurśnikam z fakultetu žurnalistyki.
«Z movaj u nas usio budzie cudoŭna. My apošniaje pierachodnaje pakaleńnie, užo našy dzieci buduć havaryć pieravažna na biełaruskaj movie», — kazaŭ moj adnakurśnik. «Chacieŭ by ŭ heta vieryć, ale bajusia, što nia ŭsio tak prosta», — adkazaŭ tady ja. Viadoma, z hledzišča ciapierašniaha stanovišča movy moj tahačasny pesymizm zdajecca naturalnym i vidavočnym, ale tady jakraz bolš realnym vyhladaŭ aptymistyčny prahnoz majho pryjaciela. Sapraŭdy, u Biełarusi, jakaja stała niezaležnaj, była adna dziaržaŭnaja mova, dziejničaŭ zakon, pavodle jakoha ŭsie ŭstanovy pastupova pieravodzilisia na biełaruskuju movu, bolšaść školnikaŭ chadzili ŭ biełaruskamoŭnyja škoły ci klasy. Zdavałasia, usio pojdzie cudoŭna, ale ž — «los skłaŭsia tak».
Moŭnaje pytańnie ŭ nas viečnaje, ale ŭ ciapierašnim biełaruskim žyćci — heta jakraz ci nie adzinaja sfera, dzie banalnaja formuła «ŭsio zaležyć ad nas» maje najbolšaje prava na isnavańnie. My nia možam skazać heta pra palityku, pra ekanomiku, kulturu, ale mova — heta jakraz toje, dzie možna całkam adčuvać siabie «haspadarom svajho ŭłasnaha losu».
I dziŭna, što chapaje ludziej, jakich daŭno nia treba ni ŭ čym pierakonvać, jakija dobra vałodajuć biełaruskaj movaj, razumiejuć jaje važnaść, hatovyja za jaje haroju ŭstać, ale… naprykład, pišuć u svaim fejsbuku pa-rasiejsku.
Voś ja hetaha ščyra nie razumieju. Ja ž zusim nie maksymalist, ja nie kažu pra publičnaje zaciataje zmahańnie, pra štochvilinnuju biełaruskamoŭnaść z kožnaj pradaŭščycaj i cyrulnicaj. Ja kažu pra dopisy na ŭłasnaj staroncy ŭ sacyjalnaj sietcy, dzie my «na svajoj terytoryi». Ty sam ustaloŭvaješ tut svaje praviły, ty zaprašaješ da siabie ludziej — što tabie zaminaje pisać tut pa-biełarusku?
Darečy, dzie tyja ludzi, jakija paśla pačatku padziejaŭ va Ŭkrainie ŭračysta abviaščali na ŭvieś Fejsbuk, što ciapier, na fonie rasiejskaj ahresii, buduć pisać tolki pa-biełarusku? Kolki jany pratrymalisia — paru tydniaŭ?
A jašče prykolna, kali čałaviek piša biełaruskamoŭnyja teksty, a prezentuje ich na svajoj staroncy ŭ tym samym Fejsbuku na rasiejskaj movie. Heta voś što? Jon dumaje, što čytačy jahonaha biełaruskamoŭnaha tekstu nie razumiejuć biełaruskaj movy?
Naša biełaruskaja moŭnaja «talerantnaść» vyhladaje pryblizna tak: kampanija ź niekalkich ludziej razmaŭlaje na biełaruskaj movie. Padychodzić adzin rasiejskamoŭny (nie zamiežnik, a biełarus), i ŭsie pieraklučajucca na rasiejskuju.
Nu, cipa talerantnaść. Heta nie talerantnaść, heta kompleks viny i niepaŭnavartaści. «Oj, prabačcie, što my pa-biełarusku, my zaraz ža pieraklučymsia». A samaje śmiešnaje, kali toj ruskamoŭny im i kaža — «a čaho vy pierajšli na rasiejskuju, havarycie pa-biełarusku, mnie heta padabajecca».
Ci jašče sytuacyja. Siadzić tvorčy kalektyŭ, abmiarkoŭvaje, naprykład, pretendentaŭ na Hiedrojcia, apošniuju premjeru ŭ Kupałaŭskim ci jašče niešta nia mienš vysokaje. A tut u kabinet uvachodzić ślesar ci elektryk — karaciej, «čałaviek zvonku», «čałaviek adtul». I tut uvieś tvorčy kalektyŭ adrazu ź im pa-rasiejsku. Nu jak ža ž inačaj, «čałaviek zvonku» apryjory nia moža havaryć pa-biełarusku. Dyj dla mnohich členaŭ tvorčaha kalektyvu ichniaja biełaruskamoŭnaść zakančvajecca ścienami pracoŭnaha kabinetu.
Ci vychavańnie dziaciej na biełaruskaj movie.
Pačytaješ niekatoryja artykuły — dyk hety praces pryroŭnivajecca ledź nie da podźvihu, što adrazu, naturalna, adpałochvaje nierašučych ludziej. Nia viedaju, my vychoŭvali dzicia biełaruskamoŭnym ź pieršaj chviliny jahonaha žyćcia i, pa ščyraści, nie zaŭvažyli ŭ hetym ničoha asabliva ciažkaha ci hieraičnaha.
Byvaje, čytaješ u Fejsbuku rasiejskamoŭnuju dyskusiju niekalkich čałaviek.
Tut da jaje dałučajecca niechta na biełaruskaj movie, i raptam («Oj, a čaho heta my?») usie ŭdzielniki pieraklučajucca na biełaruskuju. Im prosta, jak sapraŭdnym biełarusam, patrebny źniešni šturšok.
Praŭda ŭ tym, što navat mnohija biełaruskamoŭnyja ludzi dahetul usprymajuć karystańnie biełaruskaj movaj jak niešta nie-narmalnaje, nie-zvyčajnaje, nie-ardynarnaje, sytuacyjnaje. Treba prosta pryniać, što biełaruskaja mova — heta norma. I ŭsio stanie na miesca.





