U suviazi z zakryćciom Hoda ŭkrainskaj litaratury — sieryi mierapryjemstvaŭ, jakija na praciahu 2016 hodu ładziła «Kniharnia «Łohvinaŭ», — u Minsku pabyvaŭ viadomy ŭkrainski intelektuał, prezident Ukrainskaha PEN-kłuba Mikoła Rabčuk.
Rabčuk uziaŭ udzieł u dyskusii «Hieapaetyki/hieapalityki: ukrainskaja i biełaruskaja litaratury i prablemy identyčnaści na «postkałanijalnaj» mapie Jeŭropy», jakaja adbyłasia u Pres-kłubie stalicy, a taksama vystupiŭ u Pasolstvie Ukrainy ŭ Biełarusi.
«Naša Niva» zadała viadomamu ŭkrainskamu intelektuału niekalki pytańniaŭ:
— Panie Mikoła, skažycie, kali łaska, ci było niešta, čaho Vy nie razumieli da 2014 hoda, a potym vam heta stała jasna? Inšymi słovami: što było samym niečakanym dla vas, čałavieka, jaki pryśviaciŭ žyćcio vyvučeńniu Ukrainy i tłumačeńniu jaje dla inšych?
— Samaju niečakanaju dla mianie akazałasia miera prahniłaści ŭkrainskaj dziaržavy. Ja viedaŭ, što dziaržava infiltravanaja rasijskaju ahienturaju, ja viedaŭ, što naš ministr abarony — rasijski ahient, načalnik SBU — rasijski ahient i hetak dalej, ale dla mianie było niečakanym, jak lohka ŭsia milicyja, SBU pierajšła na varožy bok, heta dla mianie było šokam.
Heta było pieršaje, čaho ja nie čakaŭ. A druhoj niespadziavankaj, druhim ździŭleńniem dla mianie staŭ razmach vałanciorskaha ruchu, jaki my nazirali potym. Znoŭ-taki, ja viedaŭ, što ŭ hramadstvie jość hety instynkt salidarnaści, instynkt niezaležnaści, ale toje, što jon staŭ takim usioachopnym — heta było dla mianie niečakana.
— Vaš karotkaterminovy prahnoz dla Ukrainy.
— Nijakich sutnasnych źmienaŭ ja nie pradbaču.
U nas budzie hety zaciažny kanflikt, vajna na Danbasie, bo Ukraina nikoli nie prymie Danbas na ŭmovach Pucina.
A na inšych umovach jana jaho pryniać prosta nie zmoža. Što da reformaŭ, jany buduć praciakać tak, jak jany praciakajuć — mlava, zmušana, praź pień kałodu, ale jany buduć. Ciapierašni ŭrad nie choča reformaŭ, ale jon vymušany na ich iści pad naciskam hramadstva i mižnarodnych kredytoraŭ. Trajektoryja zbolšaha vyznačanaja.
— Ci možacie raspavieści, jakoje ŭražańnie na vas zrabiła Biełaruś?
— Biełaruś — heta dla mianie trochi zahadka. Režym biełaruski dla mianie nie vielmi pryjemny, bo jon prarasijski, prasaviecki. Ale ja ździŭleny trochi tym, što navat taki režym vymušana, volens-nolens buduje biełaruskuju dziaržavu, razbudoŭvaje biełaruskuju nacyju…
Moža, heta nie takaja nacyja, jak nam zdavałasia, jana budujecca nie na asnovie biełaruskaj movy — heta, kaniečnie, prykra, ale jana budujecca. Kali hety aŭtarytaryzm možna nazvać madernizacyjnym — nu što ž, heta nie najhoršy varyjant. Daj boh, kab hetyja pamknieńni jamu ŭdalisia.





