«Uviesnu my nadziavajem sabaku admysłovy ašyjnik, ale ŭčora jon byŭ bieź jaho. My navat nie dumali, što ŭ hetu paru hoda mohuć być klaščy», — narakaje Hieorhij Roj.
Fota pixabay.com.
U Navukova-praktyčnym centry Akademii navuk pa bijaresursach tłumačać, što takoje całkam vierahodna.
«Klaščy i ŭzimku mohuć być aktyŭnyja, kali adliha. Heta nie navina. Dla ich ciapier narmalnaje nadvorje,
— kaža zahadčyk łabaratoryi Aleh Pryščepčyk. — My niejak u lutym-sakaviku byli ŭ Biełaviežskaj puščy, i na vialikich palanach, dzie śnieh syšoŭ, klaščy siadzieli na travie i čakali achviar».
Navukoviec dadaje, što klaščy davoli tryvałyja. Kali lažyć śnieh i tempieratura trymajecca nul i nižej, to jany ŭpadajuć u anabijoz, chavajucca ŭ ziamlu i čakajuć. Jak tolki prahrajucca vierchnija słai hleby, jany vychodziać, kab pašukać myšej i jaščarak. A ŭ suchija siezony hoda sustrakajucca redka — dla ich heta niekamfortnaje nadvorje.
Pieranosčykami infiekcyj klaščy mohuć być i ŭzimku.
«Kali ŭ arhaniźmie klašča ŭžo jość ahient (bakteryjalny, virusny), to jon budzie zachoŭvacca, pakul klešč nie zahinie. Tamu heta łatareja, ukusić ciabie zdarovy ci chvory klešč», — prakamientavaŭ Aleh Pryščepčyk.





