Fota Nadziei Bužan
Bankir Viktar Babaryka prakamientavaŭ rehistracyju inicyjatyŭnaj hrupy. Adkazvaŭ pa-biełarusku.
«Ja razumieju, što ŭ kamisii nie było padstaŭ nie rehistravać. Płanujem sabrać 100 tysiač podpisaŭ, spadziajemsia, što budzie bolš», — skazaŭ jon.
«Ja pajšoŭ na vybary, bo ŭva mnie ŭ apošniuju čarhu syhraŭ čałaviek Savieckaha Sajuza. Kali nie ja, to chto. Moj syn skazaŭ cudoŭnuju frazu: viedajučy ciabie, ty nikoli nie daruješ, što nie zrabiŭ hetaha.
Ja nie prarasijski kandydat, ja prabiełaruski. U mianie inšaha adkazu niama.
Ja nie źbirajusia ni z kim vajavać. Ja idu nie na vajnu, a na vybary. Kali budzie pieramoha, ja nie dumaju, što jaje treba budzie ad kahości adstojvać. My žyviom u krainie, jakaja chaj i zdajecca niedemakratyčnaj, ale dastatkova dobraja i spakojnaja, dzie pry pravilnaj arhanizacyi pracy vola naroda budzie pačutaja. Volu naroda falsifikavać niemahčyma», — skazaŭ Viktar Babaryka.