Fota Michaiła Maržeŭskaha
Sama žančyna rodam ź Sibiry, sa šmatdzietnaj siamji, u Maładziečna pierajechała ŭ 1984 hodzie śledam za mužam, ź jakim paznajomiłasia na radzimie. A techniku lubiła ź dziacinstva.
«Kali ščyra, ja i sama rastłumačyć nie mahu, čaho mnie tak padabajecca technika, — uśmichajecca maładziečanka. — Pamiataju, hadoŭ u vosiem moj dziadźka, jaki pracavaŭ na KrAZie, daŭ mnie parulić. Napeŭna, z tych časoŭ i pierakliniła. Choć i ŭ dziacinstvie nikoli nie hulała ŭ lalki, usio bolš z chłapčukami, z šablami, z mašynkami».
Fota Michaiła Maržeŭskaha
Tady ž źjaviłasia i mara kiravać aŭtobusam. Kali ŭ vypusknym kłasie pisali sačynieńnie, kim chto bačyć u budučyni adnakłaśnikaŭ, siabroŭka Ludy napisała, što ŭjaŭlaje jaje kiroŭcam aŭtobusa. Kali začytali napisanaje ŭsłych, śmiajalisia i dzieci, i nastaŭniki. Ale dziaŭčyna nie žartavała, u 18 hadoŭ jana ździviła ŭsiu viosku tym, što pryjechała za rulom aŭtamabila HAZ-52.
Z technikaj była źviazana ŭsia jaje pracoŭnaja bijahrafija. Užo ŭ Maładziečnie jana pracavała na aŭtabazie kiroŭcam PAZa, potym na meblevaj fabrycy «Maładziečnamebla» kiroŭcam elektrapahruźnika. Paśla pierajšła na biełaruska-hiermanskaje vytvorčaje sumiesnaje pradpryjemstva «Minski meblevy centr», dzie i prapracavała 20 hadoŭ na elektrapahruzčyku i adtul vyjšła na piensiju.
Pierad vychadam na piensiju padumała, što mary pavinny spraŭdžvacca, tamu paprasiłasia na pracu ŭ aŭtapark i jaje ŭziali.
Fota Michaiła Maržeŭskaha
Stažyroŭka ŭ kiroŭcy-pačatkoŭki doŭžyłasia dva tydni, a z 31 žniŭnia jana pačała pracavać samastojna. Kaža, što haradžanie asabliva i nie dzivilisia žančynie za rulom aŭtobusa.
«U mianie adčuvańnie, što hadoŭ na dziesiać pamaładzieła, kali stała pracavać u aŭtaparku, — dzielicca adčuvańniami žančyna. — Adpačyvaju dušoj, tamu što heta lubimaja praca. Zdajecca, što bolš nidzie i nie pracavała».
Fota Michaiła Maržeŭskaha
Zadavolenyja novaj supracoŭnicaj i kalehi, jaje staviać na roznyja maršruty, samy lubimy — čaćviorty, na jakim davodzicca prajechać i pa praśpiekcie, i pa pryvatnym siektary, dy i doŭžycca jon biez małoha hadzinu. Jak adznačaje śpiecyjalist, dla jaje čym składaniej, tym lepš. A nijakich paturańniaŭ jak žančynie kalehi joj nie robiać, usie roŭnyja.
U novaj pracy Ludmiłu Vasiljeŭnu ŭsio zadavalniaje, ździŭlajuć tolki kiroŭcy lehkavikoŭ, jakija nie zaŭsiody vykonvajuć praviły darožnaha ruchu. Naprykład, mnohija nie prapuskajuć aŭtobus, kali jon adpraŭlajecca ad prypynku, choć pieravaha mienavita ŭ haradskoha transpartu. Niaredka mašyny parkujuć la prypynku.
Jak kaža Ludmiła Vasiljeŭna, jaje hałoŭnaja mara ŭžo spraŭdziłasia — jana stała kiroŭcam aŭtobusa. Ciapier maryć pra toje, kab zdaroŭje dazvoliła papracavać hadoŭ dziesiać. Nu, i dačakacca praŭnukaŭ.





