U adpaviednaści z takoj ustanoŭkaj u biblijatecy «vymušanyja asvojvać kreatyŭnyja prafiesii, naprykład dekaratara, scenarysta i šoŭmiena, kab ažyŭlać sumnyja pamiaškańni sa stałami i knižnymi palicami jarkimi i niečakanymi detalami, pravodzić zapaminalnyja mierapryjemstvy».
Jak śćviardžaje jaje dyrektarka Ludmiła Šastak, «dobra klujuć naviedvalniki na instalacyi, jakija składajucca z unikalnych, vyrablenych uručnuju pradmietaŭ», i spačatku vučniaŭ pryciahvaje sam art-abjekt.
Naprykład, kali zrabili kutok pamiaci, jaki raskazvaje pra vyzvaleńnie Haradockaha rajona ad niemcaŭ u śniežni 1943 hoda, to pobač ź im, maŭlaŭ, źbiralisia dziasiatki chłapčukoŭ, kab daviedacca, ci šmat spatrebiłasia knih, kab zbudavać tank pamieram z kresła.
A dalej užo nibyta padletki, naciešyŭšysia takim dzivam, naturalnym čynam pierachodziać da vyvučeńnia fota i podpisaŭ da ich, a taksama prapanavanaj litaratury.





