15 sakavika ŭ Pałacy kultury Minskaha traktarnaha zavoda Alaksiej Šadźko i hurt «Siastra» prezientujuć novy albom «Tajha». Na dysku 11 kampazicyj. Adna ź piesień była napisana dla filma, ale nie ŭvajšła. U albomie jana žartaŭliva paznačana jak «lišniaja»... «Heta albom dla darosłych, — charaktaryzuje dysk Alaksiej Šadźko. — Tak skłałasia, što asnoŭnaja častka našaj aŭdytoryi — heta ludzi, jakim za tryccać. Na žal, mała studentaŭ. Ale ja dumaju, što tak pojdzie i dalej. Bo «Tajhu» treba metanakiravana słuchać. Heta piesni nie dla fonu i nie dla tancaŭ. Praŭda, napačatku mnie chaciełasia zapisać bolš «šyroki» albom, u płanie śpiektru patencyjnych słuchačoŭ. Vykarystać niejkija modnyja fiški, maładziežnyja aranžyroŭki. Atrymałasia ž naadvarot. Dy heta i niabłaha: žanr jość žanr. Svaich słuchačoŭ my nie zhubim, ich niamała, i jany nas lubiać. Čas anšłahaŭ dla «Siastry» ŭ Minsku ŭžo prajšoŭ, ale niedachopu ŭvahi ja nie adčuvaju».

«Tajha» adčuvajecca jak łahičny praciah papiarednich albomaŭ hurta, ale ŭžo ciapier Alaksiej pryznajecca, što chacieŭ by zrabić «što‑niebudź novaje»:

— Chočacca čahości bolš kamiernaha, akustyčnaha — nadakučyli ŭžo aranžyroŭki, dzie šmat muzyčnych instrumientaŭ, drajvavaje hučańnie, — praciahvaje Alaksiej. — Taksama možna było b vypuscić jašče adzin zbornik najlepšych piesień — mnie prapanoŭvajuć heta zrabić i jość takaja patreba.

A jašče Alaksiej Šadźko padumvaje nad tym, kab napisać pjesu, — kali budzie pabolš času.

— Mnie padabajecca pisać, vykazvać svaje dumki, — pryznajecca jon. — Ale heta chutčej chobi, čym srodak dla atrymańnia hrošaj.

Alaksiej nie vieryć u isnavańnie «čornaha spisa» muzykaŭ u ministerstvie, ale ličyć, što jon jość — u hałovach rabotnikaŭ pałacaŭ kultury, radyjostancyj. I tamu ŭ hurtoŭ byvajuć prablemy z arhanizacyjaj kancertaŭ. Sam Šadźko raźmiažoŭvaje tvorčaść i palityku. Ličyć, što jany niesumiaščalnyja.

— Asabistyja palityčnyja pohlady — heta adno, a praca ŭ teatry — zusim inšaje, — vykazvaje svaju dumku Alaksiej. — Naohuł, ja niehatyŭna staŭlusia da lubych łozunhaŭ. Što datyčycca śfiery kultury, to pad łozunhi, jak praviła, stanoviacca biazdarnasci, kab stać bolš zaŭvažanymi. Ja viedaju, što nichto z udzielnikaŭ kancertaŭ «Za Biełaruś!» nasamreč toje nie dumaje, što prapahanduje. Na scenie jany kažuć adno, a za kulisami — zusim inšaje.

Treba adznačyć, što ja z pavahaj staŭlusia da Lavona Volskaha. I heta jakraz adno z vyklučeńniaŭ, kali čałaviek nasamreč vieryć u toje, što robić. Ale kali b jon byŭ absalutna niejtralnym u palityčnych pohladach i nie vyražaŭ ich u tvorčasci, miarkuju, jon byŭ by nie mienš talenavitym i pavažanym. Ale jość ludzi, jakija prytrymlivajucca supraćlehłaj pazicyi. Naprykład, ja vystupaŭ na jubilei Uładzimira Haściuchina. I mnie nie soramna, bo ja viedaju, što jon ščyry ŭ svaich pohladach. I jak artysta ja jaho pavažaju.

Na pytańnie «A sami Vy prytrymlivajeciesia niejtralnaj pazicyi?» Šadźko adkazaŭ tak:

— Nie, mnie šmat čaho nie padabajecca i z adnaho, i z druhoha boku. Sucelny padman u srodkach masavaj infarmacyi — ja maju na ŭvazie telebačańnie i niekatoryja vydanni. Pryčym biez usialakaj pryčyny — revalucyjnaha stanovišča ŭ krainie zaraz niama. Dyk navošta paŭtarać kazki pra toje, jak usio dobra? Što heta mnie niejkija damarosłyja palitołahi, jakija, napeŭna, dalej za Viciebsk nie vyjazdžali, raspaviadajuć pra zachodni ład žyćcia? Nie tak daŭno voś łajali Litvu, a ciapier kažuć, jakaja jana dobraja, bo stasunki ź joj naładžvajucca. Navošta hetaja chłuśnia? Usie bajacca. Čas kanfarmistaŭ, strachu i chłusni...

Fota shedko.net

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?