U Prazie spyniłasia serca Ŭładzimiera Katkoŭskaha. Paśla vuścišnaj aŭtakatastrofy jon amal ceły hod pravioŭ u komie.
Zaŭždy niejmavierna ciažka ŭśviedamlać płynnuju krochkaść byćcia. Na henym tle 'šče ciažej uśviedamlać svaje «praviny volnyja j mižvolnyja». 19 červienia 1976. 15 červienia 2006. 25 traŭnia 2007. Try daty. Try kropki. I — biaskoncaść. Sumu, žałoby, spačuvańnia, sutarhavych uspaminaŭ... Asensavać niemahčyma. Achvota zasnuć — raptam heta tolki ŭłasnaje varjactva daŭžynioj u hod? I, vyjšaŭšy z zabyćcia, dastatkova dabracca da kamputara i, zajšoŭšy kudy‑niebudź na internet‑forumy ci na pravapis.org, pabačyć nia prosta znajomyja, a niazmušana‑rodnyja niki rydel23 i br23...
Pierad vačyma stajać radki, biaskonca pamnožanyja suśvietnym pavucińniem na kolkich movach: «U českaj Prazie amal praz hod paśla žudasnaj transpartnaj katastrofy pamior adzin ź pijaneraŭ bajnetu, ŭeb‑majstar, błohier, fatohraf Uładzimier Katkoŭski, viadomy jak rydel23 i br23 u sietkavaj supolnaści Biełarusi j siarod anhłamoŭnych karystalnikaŭ, jakija cikaviacca našaj krainaj... Za try dni da svajho 30‑hodździa, u soniečny dzień 15 červienia 2006‑ha Ŭładzia i jaho žonka Janada patrapili ŭ aŭtamabilnuju katastrofu ŭ centry Prahi... Uładzia byŭ niezvyčajnym čałaviekam. Usie, chto jaho viedaŭ, a heta šmatlikija sotni karystalnikaŭ internetu pa ŭsim śviecie, siońnia smutkujuć razam ź jaho rodnymi... Jon byŭ pijaneram biełaruskamoŭnaha internetu, jaho vydatnym dziejačam i najbolš viadomym błohieram. Jon pierakłaŭ Google na biełaruskuju movu, zasnavaŭ biełaruskuju Vikipedyju, stvaryŭ takija sajty jak Litvania, Pravapis.org, «Martyralog Biełarusi», i apošniuju versiju sajtu biełaruskaj redakcyi radyjo «Svaboda», aktyŭna zmahaŭsia za papularyzacyju biełaruskaj movy, za raspaŭsiud praŭdzivaj infarmacyi pra Biełaruś za miažoj...
My, biełaruskamoŭnyja, stracili 'šče adnaho reprezentatara pryšłaj Biełarusi, pradstaŭnika taje samaje pieršaje pa‑sapraŭdnamu volnaj ad vyklataj seseseryi hieneracyi, jakoj my, «tałakoŭcy», «tutejšyja» dy «pieršafrontaŭcy», zaniatyja «zmahańniem», amal nie nadavali ŭvahi. Tak, źbieh palityčnych abstavinaŭ rasčyściŭ šlach pakaleńniu Katkoŭskaha — niekatoryja ź ich pieršymi ŭ historyi sučasnaje Biełarusi patrapili ŭ zachodnija navučalnyja ŭstanovy i dziakujučy svaim vysiłkam, dapamozie j padtrymcy rodnych stalisia tymi samymi pieršymi eŭrapiejskimi biełarusami. Na't bolej za toje — jany paŭstali jak hramadzianie taho Śvietu, dzie naš kraj jość nia niejkaj tam niaznačnaj «uskrainaj», a nieabchodnaj składovaj, Biełaruskaj Halaktykaj bačnaje častki Suśvietu. «Think globally, act locally!» — hety lozunh niabačna napisany na ŭsim tym, što rabiŭ i što planavaŭ, ale nie paśpieŭ ździejśnić darahi Ŭładzia. Mentalny ŭzrovień Katkoŭskaha pryciahvaŭ uvahu navat ledź nia spres rasiejskamoŭnych virtualnych placovak, — prykładam, za kolki dzion da žachlivaha zdareńnia atrymaŭ hałoŭny pryz na 4‑m Konkursie kantent‑prajektaŭ TUT.by za błoh i sajt www.br23.net. Toj hrand‑pryzavaj 7‑mehapikselnaj ličbavaj fatakameraj «Nikon» jon tak i nie paśpieŭ pakarystacca…
Uładziu nie viarnuć. Ale tam, na Niabiosach, jamu budzie lahčej, kali my nie zabudziemsia na jahonych baćkoŭ Arynu j Lavona, jakija zrabili za heny hod, usio (i navat bolej), što było ŭ ich mocy, siastryčku (dziaŭčyna, jak pakazali padziei časoŭ Płoščy, hodnaja svajho brata) i, viadoma, žonku Ŭładzi Janadu, jakaja stałasia zusim našaj, svajoj. Bo pravierka nacyi na hodnaść — heta nia tolki «ściahi dy lozunhi», a najpierš — dapamoha svaim. I nia tolki ciapier, u žałobnyja časiny, ale — heta, jak padajecca, pavažniej — i nadalej. Kab tyja słovy nia stalisia zvyčajnaj čałavieča‑spačuvalnaj refleksijaj, a kiraŭnictvam da realnaj spravy. Rodnyja Ŭładzi pavinny adčuć: straciŭšy tut Uładziu, jany nabyli siabroŭ, jakija pa miery svaich mažlivaściaŭ, dapamohuć chacia b na kolki adsotkaŭ zapoŭnić hetu pusteču... Pahatoŭ, spadčyny Ŭładzimier Katkoŭski pakinuŭ nam, chto 'šče tut, na našaj hrešnaj ziamli, paprostu niamierana. Asabliva bieručy pad uvahu kolkaść pražytych hadoŭ. Adna tolki hodnaja aŭtara‑zasnavalnika padtrymka sajtaŭ čaho varta! A abahulnieńnie ŭsich dumak Uładzi nakont losu našaje movy j pošuku šlachoŭ pa vychadzie z taje duchova‑mentalnaje kryzy, u jakoj znachodzicca našaje hramadztva!
Bo tyja prablemy, jakija jon nieadnakroć vynosiŭ da karystalnikaŭ bajnetu, nikudy nie padzielisia — voźmiem, da prykładu, ideju paviartańnia kiryličnaj litary «g» abo nieabchodnaść pastupovaha ŭkaranieńnia našaje tradycyjnaje łacinki... Inakš — jak budziem hladzieć u vočy Rydelja, kali daviadziecca ŭžo samim dapiać da niabiesnaha pavucińnia?
Fota Radyjo Svaboda