Paśla akcyi Mielicina raskazała «NN», čym jana žyvie siońnia.

Mielicina Staniuta ŭ roli pamočnicy kasiraŭ.

Mielicina Staniuta ŭ roli pamočnicy kasiraŭ.

Dla Mieliciny heta druhi dośvied prymierki na siabie roli čałavieka za kasaj: niekalki hod tamu jana taksama brała ŭdzieł u dabračynnaj akcyi «MakChepiDzień». Kaža, što dapamoha inšym dla jaje — naturalnaja źjava, hetamu jaje navučyli ŭ himnastyčnaj siamji. Tam, jakaja b z kim biada nie zdaryłasia, kalehi ŭ toj ža momant prychodzili na vyručku.

— Vaźmicie vialikuju bulbu, a nie maleńkuju, tak 10 kapiejek pojdzie na dabračynnaść, dzietkam, — prapanuje Mielicina čarhovamu naviedniku, jaki pryjšoŭ na abied.

— Nu raz dzietkam, to davajcie vialikuju, — pahadžajecca toj.

— Heta Staniuta? Ničoha sabie! — nie vieryć svaim vačam siamja Bubien.

Juryj z synam Alaksiejem pryjechali ŭ Minsk z Mastoŭ na respublikanski konkurs fatahrafii — Loša ŭziaŭ druhi dypłom. Jany śpiecyjalna zajšli ŭ «MakDonalds», kab sfatahrafavacca ź Mielicinaj, uziać u jaje aŭtohraf, a zaadno pajeści bulby fry ŭ imia dobraj spravy.

Juryj i Alaksiej Bubien.

Juryj i Alaksiej Bubien.

«Alaksieju ad Mieliciny» — napiša ŭ knizie Uładzimira Lichadziejeva Staniuta.

«Alaksieju ad Mieliciny» — napiša ŭ knizie Uładzimira Lichadziejeva Staniuta.

Mielicina — nie pieršy zorny hość u «MakDonalds». Ciaham listapada za stojkaj ci ŭ zale restarana možna było pabačyć viadučuju Hannu Bond, błohiera Maksima Puškina, a taksama alimpijskuju čempijonku pa frystajle Hannu Huśkovu z tenisistkaj Alaksandraj Sasnovič. Usie jany na čystym entuzijaźmie pahadzilisia paspryjać 17-j pa liku dabračynnaj akcyi kampanii «MakChepiDzień».

Jašče adna naviedvalnica restarana Kaciaryna ź dźviuma dočkami i mužam pryznajecca, što himnastku ŭ fartuchu adrazu nie paznała:

— Ale pra akcyju «MakChepiDzień» my viedajem, śpiecyjalna prychodzim pajeści siudy treci raz za miesiac i nabyvajem pa niekalki vialikich fry — siamja ŭ nas taksama ž vialikaja.

— A bonusy ad spartsmienki buduć? — žartuje ŭ čarzie mužčyna, jaki taksama paznaŭ Mielicinu.

— Budzie plusik u karmu, kali vy nabudziecie vialikuju bulbu fry! — paśmichajecca Staniuta.

Paśla hadziny za stojkaj u abiedzienny čas Mielicina pryznajecca, što dla jaje supracoŭniki restarana — prykład pracavitaści, bo sama b jana tut pracavać nie zmahła:

«Vielmi ciažka psichałahična, u płanie kamunikacyi ź ludźmi. U ich moža być drenny nastroj, moža niešta zdarycca na pracy ci ŭ siamji — i jany hruba adkažuć na prapanovu kupić niešta jašče pajeści. A tabie možna tolki paśmichacca ŭ adkaz. U mastackaj himnastycy taksama treba ŭmieć pieraadolvać siabie, niedzie naciahnuć uśmiešku, ale ŭ sporcie ty sam-nasam z saboj i možaš chutčej nastroicca».

«NN»: Vy niadaŭna śviatkavali dzień narodzinaŭ, jak usio prajšło?

Mielicina Staniuta: Heta byŭ moj najlepšy ŭ žyćci dzień narodzinaŭ! Ja tolki viarnułasia z majstar-kłasu ŭ Indyi (tam, pa ščyraści, byŭ treš, u Deli ja bolš ni nahoj). Ja chadziła ščaślivaja, što znoŭ u čyścini, mahu jeści što zaŭhodna, biez strachu atrucicca.

Ranicaj 15 listapada ja pajechała ŭ ambasadu, kab abnavić vizu, — mierkavała, dzień projdzie jak zvyčajna. Ale potym mnie niečakana patelefanavała siabroŭka Iryna i paviedamiła, što moj hrafik raspłanavany: u 14.00 ja vybiraju sukienku, potym jedu rabić mejkap i pryčosku. Paśla — na fotasiet. Ceły dzień mnie daryli to kvietki, to šaryki, a ŭviečary ŭsie maje siabry sabralisia ŭ kaviarni — heta taksama byŭ siurpryz! Ja siabie adčuvała zorkaj, u jakoj jość mieniedžarka, jakaja vyrašaje za mianie ŭsie pytańni, i całkam rassłabiłasia.

Mielicina ź blizkimi ŭ dzień narodzinaŭ.

«NN»: Dla mnohich kožny novy hod — nahoda ŭzdychnuć: «Nu voś, stareju». A dla vas jak?

MS: Dla mianie hady nikoli, zdajecca, nie buduć prablemaj. Dziakujučy hienietycy, mnie i 25 nie dajuć, maksimum — 20-22. Nu, i niejkich kryzisaŭ uzrostu ja taksama nie adčuvaju.

«NN»: A prafiesijnyja traŭmy nahadvajuć pra siabie?

MS: Kali praviadzieš majstar-kłas na 8 hadzin, to, kaniečnie, traŭma stupni, u jakoj staić stryžań, adhukajecca. Ale ciapier ja mocna nie skaču, tamu balić mienš. A voś tazaściehnavy sustaŭ daje pra siabie viedać: jak pachadžu ŭ novym horadzie ŭ vandroŭcy hadzin 5-6, dyk levaja naha adrazu niepakoić. Upieršyniu hetaja prablema adčułasia na čempijanacie śvietu ŭ 2015-m. Pamiataju, mianie čakała apošniaje praktykavańnie sa stužkaj, na konie miedal, ja rychtujusia — i adčuvaju rezki bol. Ja navat prysieła. Vidać, kaliści ŭ tym miescy byŭ niejki nadryŭ. Daktary raili zaviazać sa špahatami, kab boli ścichli, ale jak ja mahu, ja ž himnastka! Pryjšłosia ciarpieć.

I ja ciarpieła, i ciapier tryvaju. Možna było b, kaniečnie, ukałoć niejkich lekaŭ, ale ja tak šmat naviedvała daktaroŭ i ŭ 15, i ŭ 16, i ŭ 19 hod, što nažerłasia hetych lekaŭ na hady napierad. Stanu stareńkaj babulaj — budu chadzić pa balnicach, a siońnia ŭ mianie paŭza.

«NN»: Zahadvali niešta pad zadzimańnie śviečak?

MS: Ja raniej amal štohod zahadvała žadańnie na dzień naradžeńnia, a ŭ hetym niejak zabyłasia. Mabyć, niama ŭ mianie ciapier niejkaj supiermary, jakuju chaciełasia b padšturchnuć da ažyćciaŭleńnia praz kosmas…

«NN»: A jak ža płany adkryć svaju škołu raściažki?

MS: Tak, hetaja meta jość. Ja navat zrabiła peŭnyja kroki da jaje hod tamu, ale potym zrazumieła, što z maim hrafikam, z majstar-kłasami, jakija ja daju pa ŭsim śviecie, padarožžami, z supracoŭnictvam z upraŭleńniem viarchoŭnaha kamisara AAN pa spravach biežancaŭ u Biełarusi — pakul nie paciahnu. Hetych spraŭ zašmat dla 24 hadzin u sutki. Ale kali niešta pojdzie nie tak, ja ŭžo viedaju, čym budu zajmacca dalej. 

Mielicina na majstar-kłasie ŭ Rasii.

Maja škoła, jakoj ja baču jaje siońnia, nie budzie niečym supierprafiesijnym. Heta budzie fitnes dla ŭsich achvotnych, kab kožny zmoh sieści na špahat. Dumka pra realizacyju svajoj idei ŭ mianie, jak kažuć, zastajecca «must do».

«NN»: U temu telebačańnia. Vy niejak kazali, što ŭ vas budzie svaja pieradača pra Jeŭrapiejskija hulni-2019 u Biełarusi…

MS: Pakul z hetym prajektam hłucha. Ale, dumaju, niejki ŭdzieł u hulniach ja prymać budu. Tym bolš, ja dobra vałodaju niekalkimi movami: i biełaruskaj, i anhlijskaj, i francuzskaj.

«NN»: A ŭ viadzieńni biznesu rasčaravalisia kančatkova?

(Mielicina Staniuta 1,5 hoda była saŭładalnicaj kramy aksesuaraŭ Variety, ale biznes nie pajšoŭ — Zaŭv. red.)

MS: Tak, zaviazała ź im. U biznesie treba mieć kamandu — heta samaje hałoŭnaje. Sama ž ja nie viedała, što heta, jak dziejničajuć jaho zakony…

«NN»: A z adzieńniem? Vy ž chacieli svaju liniejku spartyŭnaha adzieńnia, jak u Darji Domračavaj.

MS: Nu, voś Domračava zrabiła — kudy mnie jašče. Adzieńnia ŭžo zašmat, mnie zdajecca. Tym bolš dla mianie dyzajniery — heta prafiesijanały, jany dobra raźbirajucca ŭ svajoj spravie, hadzinami siadziać za eskizami ŭ majsterni. A ja što? Mahu tolki skazać, što chaču kaścium błakitnaha koleru.

Jość, kaniečnie, žančyny, jakija mohuć nazyvać siabie adnačasova i dyzajnierkami, i vizažystkami, i błohierkami… Ja tak nie mahu. Ja lepš budu rabić niešta ŭ toj śfiery, dzie raźbirajusia, dzie mahu być bolš karysnaj.

«NN»: A chiba vy nie błohierka? U vas bolš za 130 tysiač padpisčykaŭ…

MS: Ja? Ja nienavidžu słova błohier i im siabie nie liču. Mnie bolš daspadoby aznačeńnie «influjensar». Ja nie stała Mielicinaj Staniutaj, tamu što ŭ mianie tysiačy padpisčykaŭ. U mianie jany jość, tamu što ja damahłasia peŭnych vynikaŭ u sporcie. Błohiery — heta tyja, chto śpiecyjalna stvaraje kłasny kantent. A ja nikoli nie dumaju pra toje, što mnie varta pościć, u jaki čas, jaki filtr prymianić. I navat nie chaču na toje marnavać čas.

«NN»: Nu, błohierami siabie jašče nazyvajuć tyja, chto zarablaje na hetym…

MS: Ja nie zarablaju na instahramie, u mianie byli niejkija pasty pa bartary… A ŭ płanie hrošaj — ja nie viedaju, jak ich tam zarablać. Dy i nie razhladaju svaju staronku jak instrumient dla hetaha. U mianie jość asnoŭnaja praca, prajekty, a instahram — tolki staronka ŭ siecivie.

«NN»: Toje, što vy źjaŭlajeciesia tvaram niekatorych rekłamnych brendaŭ, na vas nakładaje niejkija abmiežavańni? Naprykład, na vykazvańni ci ład žyćcia?

MS: Kali kazać pra źniešnaść i fihuru, to kali vystupała jak himnastka na spabornictvach, šmat dumała, što možna źjeści, a što nie. Abmiežavańni ŭ ježy byli žorstkimi. Ciapier ich niama. Ja byccam na kurorcie ŭ paraŭnańni sa spartyŭnymi časami: mahu jeści ŭsio. I pry hetym važu mienš, čym na Alimpijskich hulniach-2016. Treniery, kali sustreli mianie letam, navat ździvilisia, što ja tak schudnieła. Nie viedaju, jak moj arhanizm heta robić.

A nakont niejkich zabaron ci abaviazkaŭ… Ja nie rablu ničoha, čaho mnie nie chočacca ŭ pryncypie. Ja — heta ja.

U mianie niama mieniedžara, jaki mianie, umoŭna kažučy, prymusić pafarbavać vałasy ŭ imia čahości. Kali mnie niešta nie padabajecca, ja kažu, što nie budu heta pościć ci brać u hetym udzieł. Usio tolki na maich umovach. I my ci raźvitvajemsia, ci ludzi vyrašajuć, što im patrebnaja sapraŭdnaja Staniuta.

«NN»: U adnym ź minułych intervju vy kazali, što marycie pra svaju siamju. Vy jaje zdabyli ŭ asobie Vitala Hurkova?

MS: Mara pra siamju zastajecca. Ale ź Vitalom my nie siamja. Adnosiny pamiž žančynaj i mužčynam uvohule składanaja reč — heta ŭsio, što ja mahu skazać. 

Mielicina i Vital.

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?