Žycharu Mastoŭ Viktaru Carykieviču 38 hadoŭ. Užo dva dni jon nie vychodzić z domu, bo na vulicy jaho čakaje milicejskaja mašyna. Mužčyna miarkuje, što milicyjanty zacikavilisia im paśla taho, jak jon zapisaŭ na videa, jak jany spyniajuć mašynu ź bieł-čyrvona-biełym ściaham.
«U niadzielu, 23 žniŭnia, ja razam ź inšymi žycharami Mastoŭ nios 40-mietrovy ściah praz naš horad, — raskazvaje Viktar. — Paśla skančeńnia šeścia my pahruzili hety ściah u mašynu znajomaha: jon jaho pavioz, a ja na svajoj mašynie padstrachoŭvaŭ.
Mužčynu sa ściaham usio ž spynili pravaachoŭniki. Tady ja vyjšaŭ sa svajoj mašyny i staŭ zapisvać milicyjantaŭ na videa. Im heta nie spadabałasia: adzin padyšoŭ da mianie i papiaredziŭ, kab ja nie vykładvaŭ videa ŭ sacsietki. I ja im paabiacaŭ hetaha nie rabić.
Ale siabra jany adpuścili biez usiakich papierak. Kali ja zapytvaŭ u milicyi, čamu jaho spynili, to skazali, što za ŭdzieł u niesankcyjanavanym mitynhu.
Čałavieku, u jakoha byŭ ściah, ja nazvaŭ svoj adras i prapanavaŭ pakinuć hety ściah u mianie doma, bo mužčynu mahli pieraśledavać. Paśla hetaha ja adrazu pierapraviŭ ściah u nadziejnaje miesca.
40-mietrovy ściah, jaki praz horad nieśli žychary Mastoŭ 23 žniŭnia. Fota z archiva hieroja.
Ale ciapier mnie zdajecca, što pravaachoŭniki pieraśledujuć mianie. Užo druhi dzień jany nie advodziać vačej ad majoj chaty. Učora, naprykład, piać razoŭ pryjazdžali. Hrukali ŭ dźviery, ale ja im nie adčyniaŭ. Sieńnia znoŭ u 6:45 ranicy stali barabanić u dźviery. Prastajali pad voknami da 11:20 i ciapier čas ad času padjazdžajuć da doma. Užo i da siastry majoj pryjazdžali, jakaja znachodzicca za 20 kiłamietraŭ ad horada!
Ja aścierahajusia ź imi kantaktavać zusim, bo jany mohuć znajści lubuju začepku, kab mianie zatrymać. Ja i telefon adklučyŭ. Ale im usio ž udałosia sustreć maju žonku — praź jaje jany pieradali mnie pozvu ŭ RAUS».





